19.11.2017.

Čovjek niže vrijednosti.

Insan pogriješi, pa često treba vremena da se ta greška ispravi.

Ja sam pogriješio, prema sebi najviše.
U zadnjih par godina tek ispravljam tu grešku. Neizostavno je da zaostajem za svojim vršnjacima, pa i za mlađima od mene.

U neko doba, počnu se stvarati i kompleksi.
Društvo posmatra slične meni kao one niže vrijednosti, barem naše društvo, i to se da osjetiti.
Imam u porodici mlađih ljudi od mene, koji su uspješniji od mene. U cugu su odradili ono što su zamislili, što je stavljeno ispred njih kao izazov i idu dalje. Meni je drago zbog njih, ali ja nisam tako mogao, iz svojih razloga.

Posljedica je da se na mene gleda kao na neuspjeh, sa sažaljenjem i mnogi moji izbori se ne odobravaju.

A ja imam neke svoje planove, želje i planiram svoju budućnost.
Od svih kompleksa, počinjem da razmišljam kako nisam vrijedan toga da poslije bachelora, aBd, odem na master negdje, pa da postanem magistar svoje struke. I moje obrazovanje se posmatra kao manje vrijedno, iako postižem neke rezultate koji ukazuju da sam na pravom putu.

Boli me što je tako, pokušavam da hodam svojim putem i idem naprijed, iako izgleda da gubim bitku sa tim kompleksima.

A ona vjeruje u mene i daje mi snagu, daje mi moje zašto i zbog nas ću i da uspijem.


Stariji postovi