21.07.2017.

A šta je sa tableta ?

"A uzimaš li ti tablete ? Da ti uzmemo opet, a ?"
"De, uzet' ću ti ja danas. - Uzmi mu, jašta ćeš."
"Jelde da ti to hoćeš sine. Težak je period ispred tebe, mogao bi opet, makar najmanju dozu."
"Uzmi mu, hoće ba sigurno. ... (bez trunke oklijevanja:) - Neću."

Svjesni su izgleda da oslobađam prostor u području vrata ponovo, da spuštam gard.
Otvara im se prilika ponovo da stave svoje nesretne šake oko mog vrata i da me dave, da se iživljavaju na meni, upravljaju sa mnom.
Jer moram, jer se ponovo bacam njima u milost, drugačije ne može, barem na početku.
Pa, kao da znaju da će me davit' sve dok budu mogli i da će to loše na mene uticat', al' ih onda i grižnja savjest hvata, pa kao da mi pomognu da to podnesem bolje.
Onda, kao, uzeti ćemo ti tablete. Kljukaj se antidepresivima dok te mi jebemo u mozak. Lakše će mi bit' da podnesem.

Malo po malo, kako se bliži period u kojem ću ovisiti od njihove podrške, dok se ne snađem, primjetim promjenu u ponašanju.
Već su mi počeli govoriti kako im se neke stvari ne sviđaju.
Kako nešto trebam da radim drugačije, šta treba da radim uopšte, kako neke stvari ne bih trebao itd.
Ne odbijam pozitivnu kritiku, daleko bilo, ali imaju granice.
Iskustvo sa njima mi govori da neće na tome stati.
Granice njima ništa ne predstavljaju. Slijepi su za njih često bili.


Stariji postovi